HomeRazvojni kutakKako se nositi s poslijeporođajnom depresijom?

Kako se nositi s poslijeporođajnom depresijom?

woman-hangover-sad-820x500

Djetetovo rođenje i razdoblje nakon porođaja vrlo je intenzivno i zahtjevno razdoblje za svaku majku. Bez obzira na to koliko dobro majka bila pripremljena za novu situaciju i imala podršku okoline, to će razdoblje za nju ipak biti stresno.

Prije svega, u tom se razdoblju događa niz hormonskih i organskih promjena i prilagodbi. Vjerojatno će se ostvariti neka ugodna očekivanja vezana uz majčinstvo, no možda će postati realna i mnoga strahovanja.
Svakodnevna briga o djetetu donosi novu razinu stresa u majčin život. Kada tome dodamo umor, neprospavane noći, neizbježne promjene u načinu života i odnosu s partnerom i obitelji, vrlo jasna postaje mogućnost da će majka nakon porođaja pokazivati određene psihičke tegobe.
I doista, mnoge žene iskusit će u tom razdoblju poslijeporođajnu tugu.

Poslijeporođajna tuga (engl. baby blues) prolazna je promjena raspoloženja koja se javlja u prvim danima nakon porođaja i traje od nekoliko dana do dva tjedna. Majke koje iskuse poslijeporođajnu depresiju mogu biti plačljive, emocionalno osjetljive, razdražljive, promjenjiva raspoloženja. Mogu imati problema sa spavanjem i koncentracijom, biti umorne, tjeskobne ili nezadovoljne.
Prema rezultatima nedavnog istraživanja, 20-40 posto majki – a prema nekima njih čak i do 80 posto – doživjet će poslijeporođajnu tugu. Ona nije ozbiljna opasnost za majčino i djetetovo zdravlje jer je majka, usprkos određenim poteškoćama, sposobna brinuti se za svoje dijete. Poslijeporođajna tuga smatra se uobičajenom reakcijom na promjene nastale u razdoblju nakon porođaja, i uz strpljenje i potporu obitelji i okoline ona će brzo nestati.

Međutim, ponekad majka nakon porođaja doživljava intenzivne promjene raspoloženja koje se očituju u mnogim područjima njezina života i koje ometaju njezino svakodnevno funkcioniranje. Postoji mogućnost da će određen broj majki doživjeti poslijeporođajnu depresiju.

Poslijeporođajna depresija je poremećaj raspoloženja u kojem dominiraju osnovni simptomi sniženog raspoloženja – depresije i gubitka interesa. Uz njih se pojavljuju i mnogi drugi simptomi, i to na razini mišljenja, emocija, ponašanja i na tjelesnom planu. Poslijeporođajna depresija javlja se najčešće unutar tri mjeseca od porođaja, no može biti prisutna već od djetetova rođenja ili se nastaviti na depresiju koja se pojavila u trudnoći. Moguće je da se pojavi i iza trećeg mjeseca pa sve do godine dana od djetetova rođenja. Učestalost pojavljivanja poslijeporođajne depresije je između 10 do 15 posto. Ovisno o težini i vrsti simptoma, može biti blaga, umjerena ili teška.

Važno je napomenuti sljedeće: ako se uz prisutnost depresivnih simptoma pojave sumanute misli, halucinacije, konfuzija, smetnje u orijentaciji, dezorganizirano ponašanje, nepovjerenje, sumnjičavost, suicidalna razmišljanja i pokušaji prema sebi ili djetetu, tada se radi o poslijeporođajnoj psihozi. U tom slučaju potrebno je odmah potražiti stručnu pomoć jer takva  situacija ugrožava i majčin i djetetov život i zahtijeva neodgodivo liječenje.

Svaka majka može oboljeti od poslijeporođajne depresije, međutim kod nekih žene rizik od obolijevanja bit će veći. Iako postoje različite teorije koje objašnjavaju nastanak poslijeporođajne depresije, stručnjaci se načelno slažu u tome da kod žena koje pate od poslijeporođajne depresije svakako postoje određene endokrinološke i neurofiziološke promjene.

Što se psihosocijalnih uzroka tiče, istraživanja su pokazala da neki čimbenici dovode do većeg rizika od poslijeporođajne depresije. Faktori rizika su postojanje poremećaja raspoloženja ili depresije u osobnoj ili obiteljskoj povijesti, problemi s ovisnošću, narušeni partnerski odnosi, nedostatak podrške okoline, loše socioekonomske prilike, izolacija, stresni događaji u majčinu životu, porođajne komplikacije, neželjena ili neplanirana trudnoća te majčina dob, pri čemu majke mlađe od dvadeset godina imaju veći rizik od depresije.

Depresivni simptomi mogu se pojaviti i u slučaju poremećaja u radu hormona štitnjače, pa je prije liječenja važno prepoznati radi li se kod majke o poremećaju u radu štitnjače, jer o tome ovisi i vrsta tretmana koji će se primijeniti.

Iako je moguće da kod majke koja pati od poslijeporođajne depresije spontano dođe do poboljšanja i ozdravljenja, najveći dobitak i za majku i za njezinu obitelj bit će ako se depresija na vrijeme prepozna i liječi. Na žalost, poslijeporođajna depresija često ostaje neprepoznata, a samim time i neliječena. Mnoge majke u tišini pate i kroz nju prolaze same. Podaci pokazuju da manje od 20 posto žena sa simptomima poslijeporođajne depresije potraži pomoć, čemu pogoduje nekoliko faktora. Mnoge žene boje se osude svoje okoline, boje se da će biti stigmatizirane zbog toga. Neke pak nisu dovoljno informirane, pa ni one ni njihova okolina ne znaju prepoznati o čemu se radi ili nisu sigurne i ne znaju kome se obratiti za pomoć. Nadalje, briga oko djeteta i nova uloga ostavljaju malo vremena za brigu o sebi. Kod majke je često prisutan osjećaj da „još nije tako strašno“ te da tu situaciju može i mora riješiti sama. Okolina često potiče takav stav, gledajući na poslijeporođajnu depresiju kao na majčin hir ili nesposobnost, nešto što ona sama odabire i na što sama utječe te samim time nešto što može promijeniti ako to želi. No to nikako nije istina!

Poslijeporođajnu depresiju važno je liječiti jer ona ne utječe samo na zdravlje i kvalitetu majčina života nego i na djetetov razvoj i zdravlje. Ona smanjuje majčinu fizičku ali i emocionalnu sposobnost za brigu oko djeteta. Majka koja je depresivna teško može  prepoznati i odgovoriti na djetetove potrebe i pružiti mu osjećaj zaštite i ljubavi koji je prijeko potreban za razvoj zdrava emocionalnog odnosa među njima.

Zato, ako primijetite da vi ili netko vama blizak ima simptome koji upozoravaju na poslijeporođajnu depresiju, svakako potražite stručnu pomoć. Traženje pomoći kao i briga za sebe i svoje zdravlje pokazatelj su hrabrosti  i odgovornosti – a ne znak slabosti. Javite se svom liječniku, patronažnoj sestri, ginekologu ili nekoj od ustanova ili organizacija koje se skrbe za mentalno zdravlje ljudi. Obratite se osobi od povjerenja i potražite pomoć.

U tretmanu i liječenju poslijeporođajne depresije primjenjuju se psihoterapija, farmakoterapija te ponekad alternativni postupci.

Psihoterapije različitih teorijskih pravaca, individualne, grupne ili obiteljske dokazano su učinkovite kod blage do umjerene poslijeporođajne depresije. Također veliku podršku majke mogu naći u grupama podrške. Ako se radi o blagoj do umjerenoj depresiji, ako majka nije ranije uzimala nikakve lijekove i ako doji, psihoterapija se nudi kao prva metoda izbora u liječenju poslijeporođajne depresije.

Međutim, u njezinu liječenju ponekad je nužna primjena lijekova, obično u situacijama umjerene do teške poslijeporođajne depresije. Prilikom izbora lijekova u terapiji vodit će se računa o dobrobiti ali i o rizicima njihove primjene.

Neke majke koristit će alternativne pristupe liječenja kao što su razne vježbe, masaže, meditacije, akupunktura, homeopatija i slično. Ako majka prepozna da joj određeni tretman ili alternativna terapija koristi, može je primijeniti. Potrebno je međutim da te aktivnosti budu  planirane i usklađene s ostalim postupcima koji se poduzimaju radi poboljšanja i unapređenja njezina zdravlja.

Tretman u liječenju poslijeporođajne depresije treba biti individualiziran i prilagođen ne samo  simptomima, potrebama i situaciji osobe kojoj je namijenjen nego i njezinim željama i odabiru koji će sama učiniti. Majka koja pati od poslijeporođajne depresije trebala bi biti pod stalnim nadzorom stručnjaka.

Potpuni oporavak od poslijeporođajne depresije je moguć. Što brže potražimo pomoć i započnemo s odgovarajućim tretmanom, to je vjerojatnije da će i oporavak biti brži. Pravodobnim prepoznavanjem simptoma, traženjem pomoći i liječenjem možemo i sebe i svoju obitelj poštedjeti boli i patnje koje poslijeporođajna depresija nosi sa sobom te vratiti kvalitetu u majčin, djetetov i život ostalih članova obitelji.

Pored osnovnih simptoma, u poslijeporođajnoj depresiji mogu se javiti neki od sljedećih simptoma:

- često plakanje, tuga i potištenost
- smetnje koncentracije i poteškoće pamćenja
- osjećaj preplavljenosti, nemogućnost nošenja sa svakodnevnim problemima te poteškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka
- iskrivljen ili negativan doživljaj stvarnosti, sadašnjosti, ali i budućnosti
- razdražljivost, tjeskoba, bezvoljnost
- nedostatak samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti, bespomoćnost
- osjećaj beznađa, nemoći ili krivnje
- nedostatak užitka i zanimanja za bavljenje stvarima kojima se žena ranije bavila (uključujući i seksualnu želju)
- umor ili gubitak energije odnosno pretjerano iscrpljivanje
- psihomotorni nemir ili smanjena psihomotorna aktivnost
- nesanica (koja nije povezana s djetetovim potrebama) odnosno poteškoće s usnivanjem ili pretjerano spavanje
- značajne promjene apetita – osoba jede ili premalo ili previše
- tjelesne smetnje kao što su glavobolje, bol u prsima, izraženo kucanje srca, bolovi u želucu i slično
- nedostatak ili slaba povezanost s djetetom te gubitak zanimanja za dijete, obitelj i druge aktivnosti, osjećaj nedostatka ljubavi prema djetetu ili pretjerana zabrinutost za dijete
- katkada se javljaju suicidalne misli, strahovi i opsesivne misli da će majka nauditi djetetu

 

 

 

 

Komentari su zatvoreni.